/ ČLANCI / Prevencija poremećaja vrata i gornjih ekstremiteta vezanih uz rad (PVGEVR) u građevinarstvu

Prevencija poremećaja vrata i gornjih ekstremiteta vezanih uz rad (PVGEVR) u građevinarstvu

Andrijana Tomic on 21/07/2016 - 8:51 am in ČLANCI
5 (100%) 1 vote

Sažetak

Poremećaji vrata i gornjih ekstremiteta vezani uz rad (PVGEVR) su oštećenja tjelesnih  struktura  kao  što  su  tetive,  ligamenti,  živci,  mišići  i  sustav cirkulacije krvi, uzrokovana radom i djelovanjem radne okoline. Neki od njih imaju jasno definirane znakove i  simptome u  području vrata, ramena i gornjih ekstremiteta, dok su drugi slabije definirani i manifestiraju se samo kao bol, nelagoda, obamrlost i peckanje. Pojave boli ili oštećenja mogu nastati od  jednog jedinog preopterećenja. No PVGEVR češće nastaju od mnogo ponovljenih umjerenih opterećenja. Dva su važna čimbenika rizika: veličina opterećenja (količina uloženog fizičkog napora – težina kojom se rukuje ili sila kojoj se odupire), te trajanje i učestalost date aktivnosti.

PVGEVR su  rašireni u  građevinarstvu, posebno u  nekim djelatnostima – podaci pokazuju da je jedna trećina građevinskih radnika od njih patila. Čimbenici rizika uključuju rad koji je ponavljajući, rad koji uključuje veliku silu, rad u nezgodnim položajima tijela, statičan rad, oštri rubovi ili tvrde površine koje uzrokuju lokalno stiskanje dijelova tijela, vibracije, hladnoća, psihosocijalni čimbenici – primjerice u vezi s upravljanjem i organizacijom poslova, individualni čimbenici, kao i kombinacija raznih čimbenika.

Poslodavci imaju zakonske obveze temeljene na europskim direktivama i propisima samih zemalja članica da sprječavaju ono što može naškoditi radnicima. Poslodavci moraju izvršiti pravilnu procjenu opasnosti i djelovati u skladu  s  rezultatima.  Mnogo  se  praktičnih  koraka  može  poduzeti  za smanjenje opasnosti od PVGEVR-a među građevinskim radnicima – a primjeri se mogu naći na internetskim stranicama Europske agencije.

Uvod

Ovaj sažetak služi u svrhu informiranja radnika, njihovih nadređenih i poslodavaca  te  stručnjaka  za  zaštitu  na  radu  (ZNR)  u  građevinskoj djelatnosti o poremećajima vrata i gornjih ekstremiteta vezanima uz rad (PVGEVR). On  će  pomoći  u  prepoznavanju pojedinih rizika  za  nastanak PVGEVR-a s  kojima se radnici suočavaju. Uz to nudi savjete i  primjere proučenih slučajeva u pogledu praktičnih mjera koje se mogu poduzeti za sprečavanje ili smanjivanje opasnosti za građevinske radnike od ove vrste ozljeda.

On nadopunjuje općenitiji članak o sprečavanju mišićno-koštanih poremećaja (MKP-a) vezanih uz rad u građevinarstvu koji se također može naći na internetskim stranicama Agencije: http://osha.europa.eu/good_practice/sector/construction/msd_construction.p df

Što su PVGEVR?

PVGEVR su oštećenja tjelesnih struktura kao što su tetive, ligamenti, živci, mišići, zglobovi, burse ili lokalni sustav cirkulacije krvi, kojima je prvenstveni uzrok obavljanje posla i utjecaj neposredne okoline u kojoj se posao obavlja.

Među njih se ubraja čitav niz upalnih i degenerativnih poremećaja kao što su ozljede ramena uzrokovane duljim radom iznad  visine glave, te  ozljede zapešća uzrokovane ponavljajućim radom. Simptomi su, među ostalim, bol i/ili smanjena mogućnost normalnog funkcioniranja koja može zahvatiti bilo koje područje vrata, ramenâ, nadlaktica, laktova, podlaktica, zapešćâ i šaka.

Neki od  tih poremećaja imaju jasno definirane znakove i  simptome, na primjer:

  • Upala tetiva – upala i bol u tetivi uzrokovana ponavljanim pokretom zgloba
  • Sindrom karpalnog tunela – oštećenje živca koji prolazi kroz zapešće i vodi u šaku, od ponavljanog savijanja zapešća prilikom čvrstog držanja alatâ ili stalnog pritiskanja zapešća o tvrd predmet
  • „Bijeli prsti“ uzrokovani vibracijom – obamrlost i peckanje prstiju, posebno za hladna vremena, uzrokovani promjenama na živcima i žilama šake, od uporabe vibracijskih ručnih alata
  • Sindrom ramenog  lijevka  – smanjena prokrvljenost ramena i ruke uzrokovana radom iznad visine glave ili ručnim prenošenjem tereta s rukama ispruženima prema dolje.

No mnogi drugi poremećaji su slabije definirani i uključuju bol, nelagodu, obamrlost i peckanje u područjima vrata, ramenâ, i gornjih ekstremiteta. Ovaj tip poremećaja ponekad se naziva nespecifičnim PVGEVR-ima, i često se ne može lako dijagnosticirati, ali kao posljedicu ima tjelesna oštećenja i smanjenu radnu sposobnost.

Kako nastaju ovi poremećaji?

Akutne pojave boli i/ili oštećenja mogu nastati od jednog jedinog pretjeranog opterećenja,  primjerice  izravan  utjecaj  teških  mehaničkih  tereta  može dovesti do raspuknuća mekog tkiva ili lomljenja kostiju.

No PVGEVR su češće posljedica mnogo ponovljenih umjerenih opterećenja tijekom  duljeg  vremena.  Manji  tereti  se  možda  ne  čine  uzročnicima (neposredne) ozljede, ali ako im se redovito izlaže mjesecima i godinama, mogu uzrokovati zamor mišića i mikroskopske ozljede tkiva. Ako se dopusti dovoljno vremena za odmor, tijelo će ojačati (to je i cilj u obuci ili  rehabilitaciji). No  ako  nema dovoljno vremena za  oporavak od zamorenosti, ili ako opterećenost predugo traje, mogu nastati PVGEVR.

Stoga treba pripaziti na dva važna rizika na radnom mjestu:

  • jačina opterećenja:  količina  uloženog  fizičkog  napora,  što  uključuje težinu kojom se rukuje ili silu kojoj se odupire
  • trajanje i učestalost fizičke aktivnosti, koji mogu dovesti do zamora i potrebe za oporavkom

Cijena koju za PVGEVR plaća radnik je bol, te gubitak prihoda koji proizlazi iz nemogućnosti obavljanja posla. To uzrokuje značajan trošak poduzećima kroz bolovanja ili invalidske mirovine, a i državi koja bi se mogla naći u situaciji da mora uzdržavati osobe koje ne mogu raditi.

Koliko su PVGEVR česti u građevinarstvu?

Podaci iz Nizozemske (vidi dolje) tijekom petnaest godina ukazuju na to je otprilike jedna trećina građevinskih radnika patila od PVGEVR-a. Poslovođe i službenici  na  gradilištima  imaju  zabilježen  manji  postotak  oboljenja  od fizičkih radnika, no posljednjih godina trend za obje skupine je u porastu.slika 0

Postotak radnika koji se tuže na PVGEVR

Broj PVGEVR-a

Razdoblje analize

Fizički radnici Poslovođe i službenici na gradilištima

Djelatnosti s povećanim rizikom

Neki poslovi koji se obavljaju na određenim radnim mjestima radnike izlažu većem riziku obolijevanja od PVGEVR-a. Među ostalima, te djelatnosti su:

  • Gipseri, uključujući i raspršivanje gipsa
  • Zapunjivači/fugeri, pri zapunjavanju spojeva/fuga među opekama
  • Radnici koji obavljaju izravnavanje podova (i izloženi su  vibracijama, vučenju mehaničkih alata i ručnom nanošenju)
  • Postavljači skela
  • Postavljači crjepova i pločica
  • Stolari, pri radu iznad razine ramena
  • Staklari, ručno rukovanje, rezanje kita, nanošenje kita
  • Zidari, posebno pri rukovanju velikim blokovima
  • Ugostiteljsko osoblje, serviranje hrane i čišćenje
  • Radnici na izolaciji, pri postavljanju mineralne/staklene vune ili stiropora
  • Vodoinstalateri
  • Arhitekti, projektiranje pomoću računala (CAD)
  • Asfalteri, primjena ponavljajućih pokreta, rukovanje teškim materijalima i korištenje vibrirajuće opreme.

Koji su čimbenici rizika od PVGEVR-a u radu u građevinarstvu?

Ponavljajući rad

Ponavljajući poslovi zahtijevaju iste pokrete uz upotrebu istih grupa mišića tijekom duljeg vremena. Rad u građevinarstvu uključuje fizičke poslove kao što su:

  • Upotreba čekića
  • Bušenje
  • Učvršćivanje vijaka
  • Piljenje
  • Bojenje četkom
  • Gipsanje
  • Rezanje lima škarama
  • Utovar i istovar manjih komada – primjerice crjepova ili opeka – za transport iz privremenih skladišnih lokacija na konačno mjesto postavljanja.

Svi ovi poslovi kada se ponavljaju mjesecima i godinama mogu uzrokovati PVGEVR-e,  budući  da  možda  nema  dovoljno  vremena  za  oporavak  od zamora,  što  dovodi  do  smanjenja energetskih  mogućnosti  i  nakupljanja metaboličkog otpada.

Primjene velike sile

Naprezanja koja zahtijevaju primjenu velike mišićne sile mogu dovesti do zamora, kao i do ozljede ako nema dovoljno vremena za oporavak. Držanje teških predmeta traži veću silu ako se koristi štipni hvat (među palcem i kažiprstom za  tanke  predmete), ili  ako  je  predmet preširok  da  udobno pristaje u šaku. Opasnost se povećava ako se pri primjeni sile zapešće ne može držati ravno. Na primjer građevni blokovi (teški oko 10 kg) koriste se u gradnji zidova. Prilikom premještanja s mjesta skladištenja na mjesto na zidu, blokove se drži s njihove gornje strane duljim čvrstim hvatom između palaca, dlanova i prstiju. Na nekim mjestima mora se primijeniti velika sila, sa zapešćem u nezgodnim položajima (t.j. jako savijenim ili ispruženim, ovisno o visini podizanja)

Nezgodni položaji tijela

Položaji tijela pri radu koji zahtijevaju korištenje dijela tijela izvan njegovog neutralnog položaja, koji su na kraju dosega mogućih pokreta, mogu dovesti do zamora, kao i do ozljede ako nema dovoljno vremena za oporavak. Mišići se moraju dodatno naprezati za održavanje položaja prilikom rada s ispruženim rukama ili u sagnutom položaju. Uz to u tim položajima mišići su u stanju primijeniti manju silu nego u udobnijim položajima. To znači da će se mišići u nezgodnim položajima brže zamoriti, čak i ako rad ne zahtijeva veliku mišićnu silu.

Statičan rad

Statičan mišićni rad uključuje stalno naprezanje istih grupa mišića za održavanje položaja nekog dijela tijela, ili za održavanje stalne razine sile. Ako takvo statično naprezanje traje dulje vrijeme, cirkulacija u mišićima bit će poremećena. Zamor se tada može javljati vrlo brzo i kao posljedicu to može imati poremećaje.

Kod velikog opterećenja mišića zamor će prisiliti radnika da se odmori. Kod manjeg opterećenja razina zamora nije toliko očita i radnik može provesti previše vremena u istom položaju. Rad s rukama ispruženima iznad ramena ili čak glave čest je u građevinarstvu (npr. pri ličenju stropa). Pri radu s rukama ispruženima uvis, mali rameni mišići pod većim su opterećenjem kako bi nosili težinu rukû. Opterećenje je iznimno veliko ako radnik u ruci drži i alat ili teret daleko od ramena. Kako bi vidio što radi, radnik mora i savijati vrat unatrag, što opterećuje vrat. Ovakve situacije povećavaju opasnost od poremećaja ramena i vrata.

Lokalno stiskanje tijela od strane alata i površina

Oštri rubovi ili tvrde površine koje uzrokuju lokalni mehanički pritisak na dio tijela u doticaju s njima mogu dovesti do oštećenja ako doticaj traje predugo te uzrokuje stiskanje živaca i drugih osjetljivih struktura koje su ispod njih. Upotreba šake kao čekića može dovesti do lokalnih ozljeda strukture i tkivâ šake. Simptomi se ne moraju pojaviti tijekom obavljanja posla, već s odgodom od nekoliko sati. Alati za rad trebaju biti udobni za upotrebu te djelotvorni.

Vibracije

Izlaganje šake i ruke vibracijama može povećati opasnost od PVGEVR-a i uzrokovati ‘vibracijski bijeli prst’, koji dovodi do gubitka osjeta dodira i boli u zahvaćenim dijelovima. Vibracije mogu doći od električnih ili pneumatskih alata koji uz to traže i veliku silu za držanje ako su teški ili nisu u ravnoteži.

Hladnoća

Zimi, rad u građevinarstvu donosi dodatne opasnosti. Hladnoća ruku može uzrokovati smanjeni osjet dodira, i potrebna je veća snaga mišića za držanje alata i  materijala, posebice ako radnik mora nositi rukavice. U  hladnim uvjetima cirkulacija krvi u mišiće je otežana i maksimalan kapacitet snage je smanjen. To može dovesti do bržeg zamora kao i pojave poremećaja.

Psihosocijalni čimbenici

Niz čimbenika u vezi s upravljanjem i organizacijom rada, radnikovim psihičkim  reakcijama  na  rad  i  radne  uvjete,  te  cjelokupnim društvenim okruženjem može  utjecati  na  pojavu  PVGEVR-a.  Ti  su  čimbenici,  među ostalima, razina zahtjevnosti posla, količina kontrole koju radnici imaju nad onime što rade, te razina podrške koju dobivaju od uprave, nadzornika i drugih radnika. Vjeruje se da su posljedice tih psihosocijalnih čimbenika sa stresom povezani procesi koji uključuju izravne biomehaničke i fiziološke promjene.

Individualni čimbenici

Radnici se razlikuju po svojim mogućnostima, pa je stoga kod nekih veća vjerojatnost pojave PVGEVR-a. Individualne razlike mogu povećati opasnosti za nove zaposlenike, mlade, radnike s umanjenim sposobnostima ili privremeno zaposlene radnike, ili pak one koji su došli iz drugih zemalja u potrazi za radom.

Međudjelovanje

Svaki od ovih čimbenika može djelovati samostalno ili pak u kombinaciji s drugima povećati opasnost od pojave PVGEVR-a. Ukupno opterećenje tijela na najmanju se mjeru može svesti umanjivanjem svih čimbenika opasnosti. Primjerice, ako  se  težina kojom se  rukuje ne  može smanjiti, možda je moguće smanjiti učestalost i trajanje rukovanja kako bi moglo biti dovoljno vremena za oporavak. Alati moraju biti projektirani tako da zadovoljavaju potrebe radnika, imaju udobna hvatišta i čine rad lakšim. Tehničkim rješenjima kao što su mehanička pomagala moguće je skratiti udaljenosti na koje se tereti moraju prenositi ručno.

Pri kojim je poslovima opasnost najveća?

Neki od poslova koji daju najviše povoda za zabrinutost su:

  • Bilo kakav rad iznad visine glave, posebno ako uključuje ponavljajuće pokrete
  • Gipsanje
  • Rad s limom
  • Ličenje i bojanje
  • Brušenje
  • Postavljanje spuštenih stropova i stropnih ploča
  • Vožnja kamiona, posebice vožnja bez servo-volana ili po neravnom terenu
  • Postavljanje skela
  • Postavljanje crjepova i pločica
  • Vezivanje armatura,  pri  svijanju,  djelomično  iznad  razine  glave,  te rukovanju teškim teretima kojima je teško upravljati

Prevencija PVGEVR-a u građevinarstvu

Svi poslodavci imaju zakonsku obvezu u svojim zemljama članicama, temeljenu na europskim direktivama, sprečavati ono što može škoditi radnicima. Dvije europske direktive se posebno tiču sprečavanja PVGEVR-a među građevinskim radnicima:

  • 89/391/EEZ – „okvirna“ direktiva  koja  utvrđuje  osnovne zahtjeve za mjesta rada
  • 92/57/EEZ  o   minimalnim   zdravstveno-sigurnosnim   zahtjevima   za privremena i pokretna gradilišta.

Zahtjevi iz  drugih europskih direktiva, standarda i  smjernica, zajedno s odredbama pojedinih zemalja članica, također se mogu ticati uvjeta rada u građevinskoj djelatnosti i sprečavanja PVGEVR-a.

Za više informacija o europskom zakonodavstvu u vezi sa zaštitom radnika posjetite internetske stranice Agencije:

http://osha.europa.eu/legislation

Procjena opasnosti

Iznimno je važno da se obavi prikladna procjena opasnosti i rizika na radnom mjestu kako bi poslužila kao temelj za poboljšanja. Poslodavci su obavezni procijeniti opasnosti za sigurnost i zdravlje na svojim mjestima rada i zatim poboljšati standarde sigurnosti i zdravlja za radnike i ostale kojima se može naškoditi. Taj postupak naziva se procjena opasnosti.

Procjena opasnosti uključuje prepoznavanje opasnosti i nakon toga ocjenjivanje razmjera prisutnih rizika. Zadatak je ukloniti ili barem smanjiti mogućnost nesreća, ozljeda ili bolesti koje su posljedica radnih aktivnosti i zadataka. Stoga će kvalitetna procjena opasnosti biti temelj promjenama na mjestu rada u svrhu sprječavanja PVGEVR-a, te uvođenju promjena koje će poduzećima pomoći smanjiti troškove za izgubljenu proizvodnju, potraživanja za naknadu štete i povišene premije osiguranja.

Osoba koja obavlja procjenu mora biti odgovarajuće osposobljena i iskusna, a složenost procjene opasnosti ovisit će o veličini i vrsti gradilišta.

Postoji nekoliko modela za obavljanje procjene opasnosti. Evo jednog koji primjenjuje pristup „korak po korak“.

  1. Tražite opasnosti

Razmislite o poslu koji se obavlja i utvrdite što sve može prouzročiti ili povećati opasnost od PVGEVR-a. Primjerice:

  • Ponavljajući poslovi kao što je udaranje čekićem ili bušenje
  • Obavljanje posla iznad visine ramena.

Razgovarajte s  radnicima  i  njihovim  poslovođama. Uključite  ih  u  proces procjene opasnosti i recite im što činite za smanjenje opasnosti.

  1. Utvrdite kome nešto može naškoditi i kako

Razmislite  o  svakom  tko  bi  se  mogao  ozlijediti.  Posebnu  pažnju  treba posvetiti radnicima u strukama u kojima postoji veća opasnost.

  1. Ocijenite rizike i odlučite o mjerama

Razmotrite kako izloženost rizicima može dovesti do PVGEVR-a:

  • Može li se opasnost sasvim ukloniti?
  • Može li se rizik staviti pod nadzor?
  • Mogu li se poduzeti mjere za zaštitu svih radnika?
  • Je li potrebna osobna zaštitna oprema kako bi se radnici zaštitili od opasnosti koje se ne mogu spriječiti kolektivnim mjerama?

Primjerice:

  • Mogu li se upotrijebiti mehanička pomagala za rukovanje kako bi se uklonila ili smanjila potreba za ručnim rukovanjem materijalom?
  • Je li za određene poslove potrebna posebna zaštita ruku?
  1. Poduzmite mjere

Nakon obavljanja procjene opasnosti načinite popis potrebnih preventivnih mjera po redu prioriteta, a zatim te mjere i provedite uz uključivanje radnika i  njihovih predstavnika. Pritom se  treba usmjeriti na  preventivne mjere (sprječavanje da se ozljeda ili bolest uopće i pojavi), ali treba misliti i na mjere za svođenje težine svih eventualnih ozljeda na najmanju moguću mjeru.

Kao dio prevencije važno je osigurati da svi radnici dobiju odgovarajuće informacije i obuku. Ponudite kvalitetnu dokumentaciju o ustanovljenim opasnostima i rizicima, skupinama radnika za koje je opasnost najveća, te o vrsti ozljede kojoj su izloženi. Informirajte ih o mjerama za poboljšanje zaštite na radu koje ste uveli kao i o načinima kako izbjeći pojedine opasnosti i rizike.

Kada razmatrate preventivne mjere obratite pažnju na sljedeće:

  • Mjesto rada – npr. može li se poboljšati plan mjesta rada kako bi se izbjegli poslovi koji traže primjenu velike sile u nezgodnim, statičnim radnim položajima?
  • Radna oprema – npr. jesu li alati koji se koriste projektirani ergonomski?

Mogu li se upotrijebiti električni alati kako bi se smanjila sila potrebna za neki zadatak? Bi li upotreba takvih alata povećala izloženost vibracijama ruke i šake?

  • Radnici  –   radnici   moraju   biti   osposobljeni  kako   bi   bili   svjesniji ergonomskih čimbenika te kako bi uočavali i izbjegavali nesigurne radne uvjete. Nadalje, radnici moraju razumjeti zašto je važno paziti na prevenciju i što se može dogoditi ako se ona zanemaruje. Uz to moraju biti obaviješteni o prednostima primjene dobre prakse i radnih postupaka.
  • Radni  zadaci  –  Jedan  od  najvažnijih  zadataka  je  smanjenje  fizičke zahtjevnosti posla smanjivanjem potrebne razine sile, ponavljanja, nezgodnih položaja i/ili vibracija. To često zahtijeva korištenje uređaja za rukovanje materijalom.
  • Upravljanje radom – npr. bolje planiranje rada  ili    primjena    sigurnih sustava rada. Je li moguće zadatke prerasporediti između radnika kako bi se smanjila učestalost ponavljajućih pokreta, velikog naprezanja šake i duljeg naginjanja i izvijanja tijela?

Organizacijski, praktična su rješenja – među ostalima – određivanje odgovarajućeg omjera rada i odmora kako bi se smanjilo stvaranje zamora, određivanje stanki kao i rotacija radnih zadataka. Na upravnoj razini treba poticati kulturu sigurnosti, uz uključivanje svih onih kojih se to tiče u prepoznavanje i kontroliranje čimbenika rizika od PVGEVR-a i u poboljšanje mjera sigurnosti i nadzora.

  1. Revidirajte rezultate

Kad god se značajnije promijene radni postupci, važno je provjeriti da se nisu stvorile nove opasnosti koje bi se trebale kontrolirati.

Primjeri praktičnih mjera za sprječavanje PVGEVR-a u građevinarstvu

Različite informacije koje se mogu upotrijebiti u prevenciji PVGEVR-a mogu se naći na internetskim stranicama Europske agencije: http://osha.europa.eu/topics/msd. Navodimo primjere pojedinih mjera i analiza prakse u građevinarstvu.

Uže ploče za montažne zidovei

Upotreba montažnih ploča širine 90 cm umjesto 120 cm pri montaži zidova.

Upotreba užih ploča rezultirala je manjim ukupnim fizičkim naprezanjem, iako je bio potreban veći napor za učvršćivanje vijaka – kako iznad razine glave, tako i ispod visine koljena. Preporuča se pronalaženje drugih načina fiksiranja.

Prozorska okna: stroj za uklanjanje kita

Prije nego li se prozorsko okno može ukloniti (bilo radi zamjene ili popravka) potrebno je razbiti i silom odrezati kit koji je s vremenom otvrdnuo. Tradicionalno ovo  se  obavljalo pomoću nemehaničkog ručnog alata,  koji zahtijeva veliku silu i nekontrolirane pokrete. Strojni rezač rješava problem, a uz to omogućuje upotrebu sigurnijih radnih postupaka.

Novi alat za rad s armaturama

Vezivanje armaturnih šipki uključuje sagibanje i velik broj pokreta koji uključuju izvijanje zapešća i podlaktice. Nizozemski projektanti razvili su novi alat na baterijski pogon za vezanje armatura na razini poda. On uklanja i potrebu za sagibanjem kao i izvijanjem zapešća i ruke.

Ergonomska montaža prozorskih okana

Staklari obavljaju čitav niz fizički zahtjevnih poslova kada postavljaju prozorska okna, što uključuje ručno rukovanje teškim teretima, podizanje, nošenje i penjanje uz ljestve. Uz to pri rezanju i postavljanju teških staklenih okana moraju zauzimati nezgodne i statične položaje tijela.

Kako bi se nadišli ovi problemi razvijena je nova oprema u uskoj suradnji sa staklarima i s financijskom potporom poslodavaca i sindikata.

Oprema uključuje dizalicu za prenošenje okana, kolica za prenošenje okana po neravnim površinama, te aluminijsku dizalicu za  podizanje okana na njihova mjesta na zgradi.

Svako  stakleno okno ima  oznaku koja  pokazuje njegovu težinu, a  novi mehanički alati smanjili su količinu sile koja je potrebna prilikom montaže.

Uvođenje ovih promjena imalo je za posljedicu:

  • uklanjanje potrebe za ručnim dizanjem i nošenjem teških tereta
  • bolje položaje tijela tijekom rada
  • manju potrebnu razinu snage za obavljanje posla.

U skladu s time smanjio se broj izostanaka, a staklarski posao postao je produktivniji   kao   rezultat   uštede   vremena   i   manje   količine   škarta uzrokovanog oštećivanjem okana i okvira.

Prednosti  su   još   i   omogućavanje  većem   dijelu   radničke   populacije (uključujući i starije radnike i one fizički slabije) da obavlja te poslove, kao i bolji radni moral kao posljedica poticanja bolje sigurnosne kulture.

Na kraju, analiza troška i koristi pokazuje isplativost ulaganja u novu opremu i metode rada već u prvoj godini.

Zašto su mjere djelotvorne?

Mjere   za   smanjivanje   fizičke   opterećenosti   pomažu   u   sprječavanju zdravstvenih problema i ozljeda. Radnici od toga imaju koristi – oni naime za vrijeme bolesti ili  zbog  smanjene sposobnosti rada  u  struci za  koju  su obrazovani mogu imati smanjena primanja ili ih izgubiti.

Za  poslodavca, dobro  organiziran  i  ergonomski  dobro  projektiran  posao pomaže u:

  • čuvanju zdravlja radnika
  • smanjenju troškova – plaćanja za vrijeme bolovanja ili odštete ako radnici ostanu hendikepirani
  • poboljšanju učinkovitosti  radnika.  Smanjeno  radno  opterećenje  za posljedicu ima veću motivaciju, višu produktivnost, bolju kvalitetu i manje troškove zbog škarta.

Studije su dokazale da je financijska vrijednost veće djelotvornosti mnogo viša od smanjenih troškova zbog ozljeda.

 

Izvor:  Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu – http://osha.europa.eu

0 POST COMMENT
Rate this article
5 (100%) 1 vote

Send Us A Message Here

Your email address will not be published. Required fields are marked *