/ Uncategorized / Mišićno-koštani poremećaji (MKP) uzrokovani radom i tempo rada

Mišićno-koštani poremećaji (MKP) uzrokovani radom i tempo rada

Andrijana Tomic on 21/07/2016 - 8:15 am in Uncategorized
Rate this post

Sažetak

Tempo rada jedan je od važnijih uzroka oboljenja na radnom mjestu, a dostupni pokazatelji govore da se on sve više ubrzava. Što je tempo rada brži, to je veći rizik da se kod radnika razviju mišićno-koštani poremećaji (MKP). Razina stresa povećava se kada radnik nema kontrolu nad tempom svog rada. To dovodi do mišićne napetosti i umora, što povećava vjerojatnost nastanka MKP-a. Tijelo treba vrijeme za odmor i oporavak između razdoblja rada. Tempo rada se povećava kako ljudi rade sve više sati u danu, a sve veća količina posla odnosi se kući. Radnici moraju biti u mogućnosti postaviti vlastiti tempo rada i ne biti izloženi pretjeranim normama radnog učinka. Rad mora biti raznolik i dati radnicima izbor kako i kada će izvršiti određeni zadatak. Premda zakonodavstvo EU ne pokriva tempo rada kao zasebno pitanje, neke su od europskih direktiva i standarda u tom smislu relevantne.

Uvod

Mišićno-koštani poremećaji (MKP) mogu pogoditi mišiće, kosti, zglobove, tetive, ligamente i živce ljudskog tijela. Većina slučajeva MKP-a uzrokovanog radom nastaje tijekom vremena i uzrokovano je bilo samim radom ili radnim okruženjem koje je poslodavac postavio. Mogu biti i posljedica nesreća, kao npr. lomova i iščašenja. U načelu, MKP pogađa leđa, vrat, ramena i gornje ekstremitete; rjeđe su pogođeni donji ekstremiteti. Zdravstveni problemi su u rasponu od nelagode i manjih bolova do ozbiljnih zdravstvenih problema koji nalažu izostanak s posla, pa čak i liječenje. Kod kroničnih slučajeva, liječenje  i  oporavak  često  nemaju  zadovoljavajući  ishod  –  rezultirajući trajnim invaliditetom i gubitkom zaposlenja. Medicina koristi više naziva za MKP kao što su: ozljeda uslijed ponavljajućeg napora, kumulativni traumatski poremećaj i poremećaj mekog tkiva.

Četvrta  europska  anketa  o  uvjetima  rada  (Fourth  European  Working Conditions Survey – 4th EWCS, 2005) ustanovila je da se radnici tuže na:

  • Bol u leđima (25%)
  • Opći umor (23%)
  • Mišićnu bol (23%)

Koji su faktori rizika za nastanak MKP-a?

Mnogo  faktora  može  pridonijeti  –  bilo  pojedinačno  ili  u  kombinaciji  – nastanku MKP-a. Fizički faktori uključuju: korištenje sile, ponavljanje, loše držanje pri radu i vibracije. Organizacijski faktori kao što su nezadovoljstvo poslom i visok tempo rada također su značajni, kao i osobna zdravstvena povijest, fizički kapacitet i dob.

Što je tempo rada?

Prema Trećoj europskoj anketi o uvjetima rada (Third European Working Conditions Survey – 3rd EWCS, 2000) postoji vrlo izražena veza između intenziteta  rada  ili  rada  pod  kratkim  rokovima  i  nastanka  zdravstvenih problema. Tempo rada određuje količinu vremena za odmor i oporavak tijela između ciklusa rada na određenom zadatku. Što je tempo brži, rizik nastanka MKP-a je veći. Kada radnik nema kontrolu nad brzinom rada zbog vanjskih faktora kao što su brzina montažne trake ili sustav kvota, tada se razina stresa povećava.

 

Captureslika

 

 

 

 

 

 

 

Povišena razina stresa dovodi do mišićne napetosti; ovo pak uzrokuje umor, koji  povećava  rizik  nastanka  MKP-a.  Kontroliranje  tempa  rada  izvana oduzima radnicima fleksibilnost određivanja vlastite brzine rada. U ljudskoj je prirodi da radi različitim intenzitetom u različita doba dana. Međutim, između 1990. i 2000, vrijeme provedeno u radu velikom brzinom povećalo se sa 46% na 56%.

Kako smanjiti rizik MKP-a vezan uz tempo rada?

Priroda rada promijenila se posljednjih godina. Novi pojmovi koji vladaju ovim   područjem   su   ekonomičnost,  kvaliteta,   usluga   i   fleksibilnost. Zahvaljujući  razvoju  računalne  tehnologije  i  porastu  rada  „na  daljinu“,

granice između rada i privatnog života nisu više tako oštre kao što su bile. Podaci iz studije o radnom okruženju u Švedskoj (Working Environment Sweden) iz 1999, pokazali su da 28% žena i 38% muškaraca radi prekovremeno najmanje jednom tjedno. Studija je također otkrila da 20% žena i 25% muškaraca rade kod kuće najmanje nekoliko sati tjedno. U oba slučaja, rezultat je povećanje tempa rada.

Prema statistikama EU (13-ti CEIES seminar: Zdravlje i sigurnost na radu -‘Health and Safety at Work’), u 2000. tempo rada je uglavnom bio određen „ljudskim zahtjevima“. Vanjske zahtjeve koji dolaze od klijenata, putnika ili pacijenata spomenulo je 67% zaposlenika; 48% je navelo zahtjeve od strane kolega na poslu; 38% je navelo izravnu naredbu od strane šefa; proizvodne norme spomenulo je 31% radnika; automatsku brzinu stroja ili proizvoda navelo je 21% radnika.

Smanjenje   rizika   nastanka   MKP-a   realističan  je   cilj.   On   uključuje pronalaženje  optimalne  kombinacije  faktora  kao  što  su  držanje  tijela, primjena sile i vremenske sekvence. Tempo rada jedna je od osobina koja karakterizira uvjete rada. S biomedicinskog, kao i psihosocijalnog gledišta, radnici bi morali biti u mogućnosti određivati vlastiti tempo rada.

U 2000, 64% zaposlenika imalo je izbor u pogledu redoslijeda obavljanja zadataka, 70% zaposlenika imalo je slobodu izbora tempa rada, a 70% izbor metode rada. Radni procesi moraju:

  • Biti raznoliki
  • Uključivati veći raspon zadataka
  • Davati razumijevanje značenja rada u kontekstu čitavog procesa.

Zadatak mora biti takav da dopušta radniku izbor kada i kako će ga izvršiti. Budući da ljudi rade različitim ritmom u različita doba dana, radnici bi morali imati  mogućnost mijenjanja  svojih radnih  zadataka  te  ne  bi  smjeli  biti podvrgnuti pretjeranim i nepromjenjivim ciljevima radnog učinka. I konačno, radnici bi morali biti informirani o pitanjima zdravlja na radu i svjesni faktora koji utječu na njihovo zdravlje.

Relevantno europsko zakonodavstvo

Premda EU nema pravnih instrumenata koji se posebno odnose na MKP vezan uz tempo rada, niz europskih direktiva i standarda s područja zdravlja i sigurnosti na radu ovdje se pokazuju relevantnima.

Slijedeće direktive odnose se na MKP u izravnom ili neizravnom kontekstu tempa rada:

  • 93/104/EEC (23. studenog 1993.) obrađuje neke aspekte organizacije radnog vremena;
  • 90/269/EEC (29. svibnja 1990.) govori o minimalnim zdravstvenim i sigurnosnim uvjetima za manualno rukovanje teretima, posebice gdje postoji rizik ozljede leđa radnika;
  • 90/270/EEC (29. svibnja 1990.) govori o minimalnim sigurnosnim i zdravstvenim uvjetima rada s opremom koja koristi zaslone.

Europski standardi stavljaju težište na dopustive parametre u vezi držanja tijela, primjene sile i frekvencije pokreta. Ovi parametri određuju mišićno- koštana opterećenja koja mogu uzrokovati MKP. Relevantni standardi su sljedeći:

  • EN-614-1:    Sigurnost    strojeva.    Načela    ergonomskog    dizajna.

Terminologija i opća načela. Izlaže općenita pravila vezana uz proces projektiranja s obzirom na antropometriju i biomehaniku;

  • EN   614-2:   Sigurnost   strojeva.   Načela   ergonomskog   dizajna.

Interakcija između projektiranja stroja i radnog zadatka;

  • EN 1005: Sigurnost strojeva. Ljudski fizički radni učinak. Standard se sastoji od  5  dijelova  koji  pokrivaju  čitav  raspon  ljudskih  fizičkih varijabli radnog učinka, vezan uz dizajn strojeva;
  • EN 1005-1: Sigurnost strojeva. Ljudski fizički radni učinak. Pojmovi i definicije;
  • EN-1005-2: Sigurnost strojeva. Ljudski fizički radni učinak. Manualno rukovanje strojevima i komponentama strojeva;
  • EN   1005-3:   Sigurnost   strojeva.   Ljudski   fizički   radni   učinak.

Preporučene granice sile u upravljanju strojevima;

  • EN-1005-4: Sigurnost strojeva. Ljudski fizički radni učinak. Ocjena položaja tijela pri radu, vezano uz strojeve;
  • prEN-1005-5: Sigurnost strojeva. Ljudski fizički radni učinak. Procjena rizika kod ponavljajućeg rukovanja uz visoku frekvenciju;
  • EN ISO 9241-2: Ergonomski uvjeti za uredski rad s terminalima sa zaslonom. Smjernice o uvjetima za izvršenje zadataka;
  • EN ISO 12100-1: Sigurnost strojeva. Temeljni koncepti, opća načela dizajna. Osnovna terminologija i metodologija.

Za daljnje informacije, posjetite: http://osha.europa.eu/legislation

 

Zaključak

Poremećaji mišićno-koštanog sustava uobičajeni su širom Europe. Tempo rada,  koji  je  vezan  uz  frekvenciju  pokreta  ili  stanki  između  zadataka, značajan je faktor rizika u nastanku MKP-a. Europsko zakonodavstvo nalaže da se to uzme u obzir u procjeni mišićno-koštanog opterećenja, premda ne postoji direktiva ili europski standard koji bi se izravno odnosio na tempo rada.

 

 

 

Izvor: Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu – http://osha.europa.eu

 

0 POST COMMENT
Rate this article
Rate this post

Send Us A Message Here

Your email address will not be published. Required fields are marked *